kriza mladih vukova

¤×¤ 25.06.2008. srijeda ¤×¤

sretan rođendan

svoje najljepše želje i pozdrave ostavite u komentarima

- 12:59 - Komentari |3| - Isprintaj - #

¤×¤ 16.06.2008. ponedjeljak ¤×¤

Petak 13. (13.6.) – je da, preživel sam i taj dan, premda mi je baka govorila (inače vjernica) da nedjem nikam – dvije isključne rečenice. Inače sam normalan, al dijagnosticiran mi je dipolarni poremečaj, manićno – depresivni. Ja sam si postavil dijagnozu. Inače pišem suvisle rečenice. Ali , da, ljepo je izigrati red. Ne traži mi sad u mašti reda, nemoj biti ljerka. Ne , nemoj... manija, upravo je neka umjerena, dopušta mi da lagano tipkam, nepovezano, al lagano tipkam, naivno, al jučer (nedjelja) - pitajte si Maju – bilo je fenomelano, visoki let, nabijanje srca, ubrzano disanje, i poslje toga smjeh, blaženi pogled, svjetlucavi, i smijeh. Ma nemožeš skriti taj kristal u meni. Smijem se od smijeha. Čak trenutno pazim na ije i je. Novi ekran me preporađa, moje oči se oporavljaju. Volim voljeti, je, volim i priodu. A ko ne voli – ne voli onaj koji voli granice. Počel sam o petku trinaestom. Al da završim prije s manijom. Poslje nje nastupa depresija, po teoriji, kod mene samo veliki upitnik, ne traži mi se odgovor. –jesam li ovdje samo, da potrošim što novca- .eh. volim i prijatelje. Nitko ne može skriti kristal u nama. Čistači otvorene mašte, ne tražite mi svakoj rječi mjesto. Volim sjenu na suncu koja će skriti samo ono naše. Moje. Volim upoznavati ljude; brisati granice, ionak ih nisam nikad doživljaval. (ne volim tompsona kojeg mi brat upravo pušta dok ovo pišem). Volim igrati bum, i abecedu s profesorima – dada. Ne volim se napiti pa pljuvati po ljudima. Previše ih volim.... Dosta sad. Nisam emo, oni su naporni. I sad kad me neke lupi po glavi – vračam se. Pričam o petku, kad smo bili na bobu. Bilo je ljepo. dajte cvjetiČ livadi(ci) da naraste - da bude

- 23:40 - Komentari |4| - Isprintaj - #

¤×¤ 12.06.2008. četvrtak ¤×¤

u subotu nastavak.... ;)

- 16:21 - Komentari |1| - Isprintaj - #

¤×¤ 29.04.2008. utorak ¤×¤

neki novi klinci

gledam danas neku emisiju, priča neki sociolog da bude 28.4.2008. datum koji se bude promatral još dugo, iz više razloga. zbog samog prosvjeda, i zbog brzog, novog (internet) i uspješnpg okupljanja i povezivanja mladih.... uspjeli smo !? na neki način valjda jesmo. odgođena je državna matura. Meni je ipak bilo važnije dobiti odgovore na neka pitanja, al je očito da odgovora još nema..al ih niti nebude još neko vrijeme. ponosni smo na sebe !? trebali bi biti. Deset večih gradova, i mislim da još puno više manjih (baš ko mi u zlataru, bedexu... ) složili se.. povezali u istoj zadaći. Zašto još ponosni? Samo za primjer: prošle godine su štrajkali profesori, 3 dana za veće plače, među ostalim. Koliko m ije poznato postignuto nije puno. Mi prosvjedovali jedan dan, odgođena državna matura. Možda je razlog i to što je naš zahtjev bil upotpunosti realan. trebali bi se sramiti !? nažalost, neki da, ali nitko od nas. Večina profesora nam je dala 'tihu' potporu, ali smo ispali hrabriji od njih. Svima nam je jasno da su svi oni imali ista pitanja ko i mi, ali niko od njih nije nikoga javno prozvao zbog toga...hmmm... nisu se sjetili.. ili se boje nekoga odozgo!? Druga stvar, kod nas se potpisivalo u školi, nijedan profesor do kraja dana nije pred svima nama staviti svoj potpis, iak su nas podržali; sve dok prek tv-a ministar nije obznanil odgodu mature...hmmm.. nisu se sjetili.. ili se boje nekoga odozgo!? Treća stvar; kad smo kretali, mnogi su na to gledali s podsmjehom.. prigovarali nam da smo neorganiziarni, da nismo prijavili prosvjed.. e pa , mladi smo, učinilo smo to na svoj način. Negdje bolje organiziran, negdje manje, negdje sasvim spontano.. učili smo i naučili; ali ipak i izborili smo svoje...hmm ..sjetli se na vrijeme..izgleda da se nebojimo još nikoga, zasad... ah, da, baš ko mali princ, mogu reći: 'odrasli su zbilja vrlo čudni'. Spremni su šutke igrati igru koju su im propisali... heh.. možda svijet čeka upravo našu generaciju... nakon svega.. dobili smo krila..eh, sad više ne sumnjam u onu izjavi: „samo će nam nebo biti granica“

- 23:30 - Komentari |8| - Isprintaj - #

¤×¤ 23.04.2008. srijeda ¤×¤

Parada laži i kiča

Baš kao i Balašević, koji za svadbu kaže da je parada pijanstva i kiča, tak i ja za svijet oko mene mogu reći: parada laži i kiča. Zvuči možda bahato, licemjreno.. eh, opravdavam si to: Nekim slučajem sam bio u nedjelju na misi. Glupo je da sad dajem kritike o tome, jer me niko ne tjera na misu, i slično; pa bi sljedil komentar: ma pusti... (ali neču) Bilo bi licemjreno i zato jer kritiziram jednu stranu, a bez da se osvrnem na drugu, ili na svoju, koja po ničem nemože biti savršena. Ali nisu li oni (crkva) koji daju kritiku, ali često ne mogu prihvatiti i priznati svoje loše strane. Tek nakon nekog vremena, pod pritiskom društva, će izači neka njihova isprika za očigledne pogreške. Ali su isti uvjek spremni tražiti tuđe pogreške. Pa stoga, njihovo licemjerje mi dopušta moje licemjerje. Pa napokon, da misao bude potpuna... Misa bješe ko misa, i šta da se priča, parada laži i kiča... Naslonjen dolje uz zadnji stup, umoran; malo mi je trabalo da se ne nasmijem na glas, dok u drugom trenu širom otvorenih očiju se čudim – koji k to on priča.. U propovjedi o istini putu i životu se našao i Staljin (da kažem – jeejjj): „Imao je vilu. Vila je bila izgrađena, i imala je ogradu, i to trostruku. Da nebi niko mogao uči.“ (Čini vam se da su rečenice na razini osnovne škole možda !?- - nije da ja sad tu pišem savršenstvo oblikovano rječima, al...) Dakle, bilo je zaključeno da je Staljin, naravno 'veliki zločinac' doživio svoju smrt u strahu; da nije stigao do zvona kojim bi pozvao sluge koje bi ga možda stigle spasiti. Umro je zbog svog straha, umro je u strahu, samo zato jer nije mogao pronači oslonac u vjeri i u bogu zbog silinh zločina koje je učinio. Prvo mi nije jasno, zašto se čuditi nad smrću čovjeka koji je prešao 70te (mislim da pritom nije bilo važno nikakvo zvono). Zašto iznositi neke neosnovane činjenice (to se onda i ne zove činjeicama) o njegovom strahu, sreći, životu, kad se sam povukao i nije javno o tome govorio. Tako možemo nagađati o svakom pojednicu, al na nagađanjima nemožeš voditi propovjed. Bila je to još jedna prsječna predstava za okupljenu gomilu žena (večinom, i to onih malo starijih) puna pjesme, klanjanja, izgovaranja rječi koje vjerojatno ne razumiju, slušanja nepovezanih priča.... Čini se da su glumci sve lošiji, budući da je publike sve manje. Rekli su da je vjera nadnaravni božji dar. Nakon svega mi je drago što nemam tog dara, bar ne u smislu u kojem ga oni traže, .. i uče... Rekli su i da je Isus je kralj svih stvorenja. Od danas budem boca ruma (dakle stvar, ne stvorenje). Koju ne posjedujete dok ju ne kupite. Al nisam na prodaju, il bolje, nisam tolko jeftin, teško me kupiti... Za kraj nekaj o događanjima uokolo: Bili smo u Gardalandu, o tome drugi put (sa slikama). 3. 5 . jurimo na Zadrugu, NPK H i ostale u Mihovljan.. nije da jedva čekam.. al :D didi Još samo ovu sub - zagreb, boogaloo - Rokaj Tour 2008 - sviraju osmi putnik, cota g4, father, hard time... e pa sad.. ima neko da bi na to !?? ja bi.. pa nek se zainteresirani javiju, bar do petka.. a kad smo več kod petka; steel wheels u costi... jejj -volim petak- Proud Mara keep on burning pozdraf ljudi, dojebanja

- 15:30 - Komentari |5| - Isprintaj - #

¤×¤ 24.03.2008. ponedjeljak ¤×¤

izvrnuta priča :? još jedna izmišljena bajka :?

Tone dublje za još jedan dan. [Svijet se izobličava, a ova priča se izokrenula. Sebičnost ih sve obgrlila – ili samo ono što vi zovete sebičnošću.] I dalje je prelisatvao novine, nije volio te prenapuhane naslove, svijet lažne senzualnosti. Nije volio urednika, kao ni večinu svijeta oko sebe. Do njega te riječi nisu dopirale, znao je neku svoju istinu [istinu o jednakosti], riječi kojima je urednik htio pokazati da ima jačih od njega, večih i boljih.. Sada urednik tih jebeno izlizanih novina opet sjedi pred računalom, zadubljen u neke papire. [ne kužim, zgražam se nad sudbinama koje ove mlade godine troše udaljeni od društva. Ali ga društvo neće staviti na margine, nego u sam centar – jebiga, klanjajte mu se] Smišlja naslov za novi broj. Vjerojatno će, u nedostatku novih vjesti o tučnjavama, na onaj isti stari istrošeni način čestitati Uskrs [blagdan kojem je danas postala jedino svrha borba tradicije i komercijalizacije. Nek stoji svjetlucavi križ pred božjom kućom – kojom, jebenom kućom :?; nek blješte svjetla ko u vegasu – show must go on - ili ipak..] Odložio je novine, krenuo van. Iznenadila ga nova vijest [iako mislim da nije] ona o ljudskoj gluposti. Počela je kiša. Sjeo je na rub prozora nekog izloga, mogao je odahnuti, razmisliti... promatranje ljudi ga hrani novim mislima, idejama... * * * „ želja je bila jača, možda je i votka djelovala; ali kad sam kretao s tom plavušom prema autu bile su važne druge stvari... ma da – faca sam, nek me ovi pokisli tipovi i dalje divljenjem gledaju... ova pička pored mene.. aah... nek njim zaustavlja dah... i sad još ova jebena poza, strastveno ljubljenjne pred autom... osječam svaki otkucaj srca, onako jako, udara.. moramo krenuti.. vjerojatno mi alkohol kroji misli.. trebamo se čim prije izgubiti u mraku, prepustiti se sebi... – idemo u auto – dobra vožnja... jebiga, promatra to i dalje onaj frend.. ma sebična svinja – nije kriv što misli samo na sebe. Čudan je to tip, izgubljen, problemi s komunikacijom, sve u svemu propalica (koji još nije propao) i pijanac. On meni nekad priča da ne zaslužujem svoju ljubav... a,da, šta on zna. Zna se preseravati i jebati nas normalne u mozak... ma nek uživa tu na kiši skriven ispod kape s nabijenim slušalicama, jadno se skupio kraj ovog izloga..... vrjeme je da skrenem dalju u mrak..“ Novine za sljedeći dan su bile gotove, al priče tek počinju. [Drugačiji su kriteriji vrijednosti u svakom od krugova koje poznajem, u kojima se krećem. Kriteriji su bolesno izmjenjeni. Slagalica na svakom mjestu ima drugi način skladanja. - aaa.. borim se... ne želim vidjeti, ali zvukovi su preglasni, ne želim znati ni čuti, ali boje su prejake...] Više se nije pojavljivao ni u crkvi – dal je uopće važno – da, vjerojatno je viši od toga, njegovo sranje nije dovoljno dostojno da bude srano među nama... ili.. mi nismo dostojni da on sere među nama.. bolesni krug – pričali su drugi. * * * Vratili se s autom, bilo je.... hmmm „ma šta dobro, odlično. Vrijeme je da se vratim, bilo bi odlično i dalje biti loše volje; trebam nekoga za razgovor, ali ipak... o, nee.- volim drugu; voli i ona mene... ili... * * * hehe. gle ovaj bahat tip i dalje tamo sjedi.. ma jadan...“ -nisam htio vidjeti, možda i nisam, možda su boje bile prejake pa mješam likove.. ili preslabe i izgubile se u sjeni noći.. - * * * Sjeo je bolje k staklu, kiša je postajala sve jača. Čudi ga još onaj urednik, teška individua; samo još čeka da krene s komentarima o onim tučnjavama u parku. Već sluti govor.. izlizan, ali i mudar nemudrima... osudit će jedne jedne, drugi su zasad žrtve, do sljedeće njegove rečenice kada će to okrenuti. Sluti i zaključak: samo će ih Bog spasiti [isto ko i oni jebeno pametmni sociolozi i psiholozi – narkomana će po njihovom iz svjeta droge i halucinacija izvući vjera u boga (jedino to:?) – iz jedne iluzije u drugu]. Možda je i zaboravio na kišu, krenuo je dalje... [... iz jedne iluzije u drugu.. neznam zašto je teško svima prihvatiti onu iluziju koja me hrani – onu priču o ljubavi, miru, zajedništvu i poštovanju. Tko je taj urednik da tako olako priča, a svi samo da mu se ne klanjaju; a i onaj sebičnjak – zar ga treba tako zvati ako je sam svoj... I onaj par iz auta.. vjerojatno će i danas nabaciti novu šminku.. šimnku zaborava :?] Nastavio je hodati, mokrom ulicom ulicom, jedva zamjećujući kišu koja se ionako stapala sa njegovom zabrinutošću. Opet je osjetio ograničenost, težak korak, zakon šutnje koji je gušio krik u njemu. Izgubljen u svojoj sebičnosti – rekli bi.. vikao je tada duboko u sebi, žmirio i borio se s već tada ipsraznim svijetom boja, izgubljenih zvukova... o neee.. ne daj mu da vidi, ovo nije svijet za njega... ne daj mu da zna...

- 17:29 - Komentari |4| - Isprintaj - #

¤×¤ 11.02.2008. ponedjeljak ¤×¤

IzmišLjAm BajKU, čUDNu ... nAopaku. . . postoji put koji namernike bira tajnovit drum samo najboljima sklon jer nekad nebo samo crne dirke svira i traži notu za taj ton postoji plan da nas anđeli ukradu da nas bar na tren vrate među njih jer nekad nebo pravi veliku baladu i traži rimu za glavni stih . . .

- 21:47 - Komentari |3| - Isprintaj - #

¤×¤ 10.01.2008. četvrtak ¤×¤

samo par pitanja...

Većina ljudi koja me zna; zna da u zadnje vrijeme imam rasprave o vjeri, religiji, vjerovanju... eto, neku večer mi postalo jasno, da mi nikaj u vezi toga nije na čisto... sve je neke u zraku. Ovo bude zadnji post o ovoj temi, samo da velim još jemput svoje mišljenje. Ne tražim nikogada to prihvati. Niti nikoga ne osuđujem...al' nek se zna.. U nekoj sam čudnoj fazi; fazi neprihvaćanja autoriteta, tj. neprihvaćam ništa kaj mi se nameće za jedino ispravno; ne prihvaćam da mi neko grugi govori (zapovjeda) kaj i kak da delam. Sad.. moglo bi se to protumačiti ko obično bahaćenje; ali .. daval budem od sebe kolko je potrebno i po svojim mogućnostima; a uzimal za sebe po svojim realnim potrebama. Uz to, glavno mi je da živim život bez da time ugrožavam i potlačujem druge; i pri tome očekujem da se i drugi tak vladaju. Dakle, pri tome netrebam nekoga ko bu rekel tu smiješ pušiti, tu ne (iak mi je to nevažno); netrebam nekoga ko bude mi rekel da živim u grjehu; netrebam nekoga da mi uopće govori kaj je grjeh, kaj nije.... E, sad..smeta me jako crkveni autoritet. Ne shvaćam zake su neki ljudi više, bliže bogu ili ćemu već. Ne shvaćam kaj mi misa treba da bi pokazal svoju vjeru. Ispovjed!? Da nekome pričam o nečemu kaj je neko drugi rekel da nije dobro, tj da je grjeh; a ubiti normalne i svakodnevne stvari... Nemam neku potrebu klanjati se nekom kipu; niti prekrstiti vodom, koja je sveta jer je neki čovjek (koji je završil teologiju.. zamisli,..ja bum valjda arhitekturu :p ) izgovoril par rječi nad njom. Od kud Vam neki strah, da priznate da je on ovlašteniji za te stvari od ostalih !? Religija – skup stvari koje je izmislil čovjek.. pazi ovo – ČOVJEK !! (toga su svi svjesni, ne otkrivam niš novo). Nastala je iz možda samo jednog razloga. - strah čovjeka od smrti, i nemogućnost prihvaćanja smrti ko konačnog kraja. Vjera i religija nisu isto. Protiv vjere nemam ništa, jer i sam vjerujem, ali protiv religije da; jer ju hrpa pojedinca prihvaća zdravo za gotovo. Crkva propovjeda jednakost, a i sama je strogo hijerarhijski ustrojena. Po tome ispada da je papa kvalitetnija osoba od mene!? Da je bliže bogu, jer je, eto: papa !? AJDE NE!!! Briga za siromašne, nemoćne i slično... u svijetu svakih 5 sekundi umre neko djete od gladi (!!gladi!!); četvrtina djece trećeg svijeta ne dočeka svoju petu godinu (!!)... vidi se velika briga za one koji nemaju. Samo me zanima kolko je koštalo preuređenje crkve (zlatarske il zg katedrale, nevažno). Nijedan iznos nije manji od kojih sto tisuća... ali neka; nekima je važnije da se neki kamen dobro sjaji, pa da mu se moreju i dalje klanjati. Možda za neko bolje sutra !? Možda se pitate u kaj vjerujem. Bez brige nisam u nikakvoj sekti... jednostavno je: „moja duša nije toliko plaha da ću ga voljeti iz straha“ ..moj bog; moj đepni bog... moj bilo ko... moj neko, 'ko nije za mene Gospodin; više je pravi prijatelj; nije ništa više niti bolje od mene. Nemam potrebu klanjati mu se. Eh.. nema nit neko ime, nit neznam dal je hodal zemljom, al znam da mu nisu nikakva čuda potrebna. Nit me zanima neki njegov bjes; jer znam da me neće osuđivati, samo zato jer živim svojim životom.... nekužite !? e, pa.. znate ono kad legnete u krevet i počnete sami sa sobom raspravljati o nečem; razgovarate sami sa sobom, al ipak imate neki osječaj da neko čuje; da riječi nisu bačene u vjetar - - e, to je moja vjera.. ništa određeno, bez imena, bez PRAVILA, bez AUTORITETA.. netko ko je moj i uvijek tu; čak i onda kad nije bilo nikoga od Vas; a bilo je potrebno.... i da se poslužim hladnim pivom: „AKO MI UJUTRO POKLONIŠ SMISAO, JA ĆU POVUĆI SVE ŠTO SAM NAPISAO. I BIT ĆU VOJNIK TVOJ, TVOJ ZAŠTITNIK I SVIMA PRIČATI, KOJI SI SUPER LIK!!!“ Nikoga ne napad postom, nit nemam namjeru niš vrjeđati. Tu su postavljena samo neka pitanja na koja bi jako jako rado da mi neko od Vas pokuša dati odgovor. I stvarno se nadam da je ovo bil zadnji post o ovoj temi. mir s vama

- 21:00 - Komentari |20| - Isprintaj - #